“Istina je, ti tekstovi su mi bili dragocjeni.
Ona je samo to prikazivala kao dogmu. Dogmu jedne sturkture kroz koju bi mi u buduće kao trebali djelovati. Ali što ako nećemo, što ako to neću? Što ako pri kraju godine 40 min u poluprozirnim hulakopkama se tresem uz amplificirani zvuk violončela, negdje daleko od ustaljenih diskurzivnih dostignuća dva i pol post-strukturalista i izdizajnirane scene vizualnih umjetnosti.”